Prijava

Moja eKapija

Kontakt

Početna

Ljudi

Milorad Miško Mišković, Karlin Port Real Estate - Moj praško-srpski svijet nekretnina i životna utakmica sa dva produžetka

Izvor: eKapija

Petak, 25.10.2024.

08:25

Komentari

Podeli

Posle više od 30 godina praškog svijeta nekretnina, veliki planovi za rodnu Srbiju i Crnu Goru - Milorad Miško Mišković (Foto: Mia Mirelli)

Iako bi danas vjerovatno 99 posto mladih ostalo u zemlji u kojoj su njihovi roditelji - očevi već ostvarili značajan poslovni uspjeh i stekli status priznatih na domaćoj sceni, jedan mladić je sa svojih, tog dana napunjenih 23 godine, posle odsluženog vojnog roka i studija na dva fakulteta, a sa namjerom da tamo završi studije, iz Beograda otišao u Prag, želeći da izbjegne upravo to - da živi u sjenci svoga oca. A opet - upravo oca danas smatra najzaslužnijim za sopstveni uspjeh.

I ništa u tom trenutku - tih ranih devedesetih, pa čak ni porodično biznis nasljeđe, nije ukazivalo na to da će ovaj mladić neku deceniju kasnije postići regionalno priznat uspjeh u svijetu nekretnina. Nigdje nije bilo naznaka da će tzv. "real estate" biti njegov životni put - ali se već po njegovom opredjeljenju u vojsci da dobije neki "aktivan" rod, što je na kraju bila vojna policija u specijalnim jedinicama JNA, znalo da se u ovom mladom čovjeku krije preduzimljiv, znatiželjan, proaktivan duh. Samo se nije znalo gdje će ga taj duh odvesti.

A sve što je posle te vojske i odlaska u Prag uslijedilo je dostojno jednog dobrog scenarija za film, a on će reći i materijala za knjigu, i to ne samo za onu kakva se od njega očekuje - o tajnama zanata, kakvu je baš nedavno objavio njegov prezimenjak i kolega u real estate, već za tri knjige...

Kako se obreo u nekretninama

Jer materijala u životu sagovornika eKapije, sudeći po onome što je u potpuno otvorenom razgovoru za naš portal iznio, ima za nečija tri života... Počev od perioda kada je, paralelno sa studijama u Beogradu, a "ispod radara" roditelja, u jednom stanu u Beogradu sa svoja dva druga otvorio prvu firmu koja se bavila prometom naftnih proizvoda, a onda potom i iskustva prodavca drvenih igračaka na Karlovom mostu i na Staromēstkém námēstíma u Pragu.

Potom je dan posle završetka studija preko oglasa našao posao u američkoj reklamnoj kompaniji Webb Write International, a onda je uslijedio rad za to vrijeme vodeću, njemačku konsultantsku kuću u sferi komercijalnih nekretnina Müller International, odakle ga je preuzela najveća svjetska konsultantska kompanija u oblasti komercijalnih nekretnina Jones Lang LaSalle (JLL). I tu se, kako bi on rekao, igrom slučaja našao u real estate-u. Godine 2000. prešao je u Karlin Group, koju je godinama finansirao Marc Rich, jedan od u to vrijeme najpoznatijih svjetskih investitora, a inače osnivač kompanije Glencore, koja mu je u 12 godina saradnje i upravljanja njome - prvo je bio komercijalni direktor, a kasnije i generalni direktor i jedan od partnera kompanije - donijela ne samo to da bude jedan od aktera čuvene revitalizacije nekadašnje industrijske četvrti Karlin (proces revitalizacije je pokrenut sada već davne 1997 i još uvijek traje), nego da i sam sebe upozna i profiliše svoj stil developera. Uz gospodina Serge Borensteina, vodećeg partnera u kompaniji Karlin Group, kao što često kaže, upoznao je i zavolio svijet urbanizma, arhitekture, dizajna i svega lijepog. I tako danas postao neko ko u svojim projektima uvijek nastoji da iznad svega sačuva genius loci - duh, osobenost nekog dijela grada...

Sačuvati duh nekog prostora jedan od imperativa tima Karlin Port Real Estate - idejno rješenje za staru željezničku stanicu u centru Praga (Foto: arhitekta - Ivo Nahalka, ARCHINA Architects)

I, na kraju, kao posljedica ogromnog iskustva i uspjeha koji je u ovoj oblasti postigao, osnovao je 2012. godine kompaniju Karlin Port Real Estate. A u svoj svojoj dosadašnjoj poslovnoj karijeri u nekretninama, dugoj 30 godina, učestvovao je u više od 80 projekata u gradu Pragu i više od milion i po izgrađenih kvadrata, stambene i komercijalne funkcije.

Čaša žuči...

A kao što to biva sa čašom meda i čašom žuči, sagovornik eKapije je u ovom svom profesionalnom usponu, osim uobičajenih poslovnih, pa i političkih prepreka (jer što su projekti bivali veći, takva je bila i umiješanost politike), bio bitku i sa najzloćudnijim protivnikom - kancerom. I to ne jednom, već dvaput. I te bitke su bile na život i smrt - sa sepsom, komom, gubitkom govora i mogućnosti hodanja, i iz obje bitke je naš sagovornik izašao kao pobjednik. I posle toga ne samo da nije usporio u životu, nego je sa 150 ubrzao na 300 na sat, jer, kako kaže, toliko toga ga još čeka da uradi...

A neke od neostvarenih želja su i projekti vezani za njegov rodni Beograd i očevu rodnu Crnu Goru, gdje želi da prenese sve ono znanje i umijeće koje je za tri decenije života i rada sa najuspješnijim svjetskim investitorima u centralnoj Evropi stekao. I upravo to je bila jedna od tema o kojoj je, osim brojnih drugih, vezanih za druge projekte na podrušju bivše SFRJ, pa i nekih - sasvim ličnih tema, za eKapiju govorio Milorad Miško Mišković, prezimenjak onog srpskoj javnosti poznatijeg, koga akter ove naše priče ubraja u nekolicinu ozbiljnih imena u real estate-u na našem, srpskom podneblju.

Retail park duž auto-puta Beograd-Zagreb

Jedan od projekata u kojima trenutno učestvuje a ima veze sa Beogradom, jeste retail park između centra grada i Aerodroma Nikola Tesla, na auto-putu Beograd-Zagreb.

- Riječ je o projektu na površini od oko 25 hektara uz sam auto-put, koji, ukoliko se tako odlučimo, u toku sledećih 12 mjeseci kreće u realizaciju, odnosno počinje gradnja. U ovaj posao sam ušao sa mojim partnerima američko-izraelsko-srpskog porijekla i on bi mogao, ako u njega uđemo sa nekim partnerom, da bude i malo drugačije funkcije. Dakle, ne samo retail park, već nešto poput onoga na šta nailazimo kad izlazimo iz velikih evropskih gradova. Recimo, izlazak iz Budimpešte prema Pragu. Dakle, bezbroj hipermarketa, supermarketa, car show room-ova, big boxes, itd. Tu ne mislim na logistiku, jer ona ne priliči toj lokaciji koja je mnogo atraktivnija za retail investitore, ali i za korisnike, odnosno zakupce - najavljuje Mišković za eKapiju.

3.500 socijalnih i dostupnih stanova u srpskoj prijestonici

Drugi projekat vezan za Beograd je, kako navodi, izgradnja affordable living i social living stanova - dostupnih i socijalnih stanova, koji kako on kaže, ne znače odmah i loš kvalitet i lošu gradnju. Čak naprotiv.

- Ukoliko uspješno završimo akviziciju, a radimo na njoj skoro 3 godine jer je zaista kompleksna stvar, a i velika je za beogradsko tržište, mi ćemo na jednoj lokaciji realizovati 3.500 jedinica. To danas ne postoji u Beogradu, sem ukoliko ne uzmemo u obzir svojevremeni projekat gospodina Miroslava Miškovića vezano za Univerzijadu, tj. projekat poznat u našoj javnosti kao Belville. Ti affordable living i social living stanovi ne znače jeftinu gradnju, loš kvalitet ili lokaciju. Čak naprotiv. I socijalni i dostupni stanovi mogu biti na dobrim lokacijama, ali nam je za to potreban kvantitet, veća površina zemljišta na kojoj može da se uradi nešto takvo. To bi bilo nešto kao gated community, gdje bi kupci stanova mogli da žive u tom ekosistemu bez potrebe za čestim izlaskom iz njega. Tu prije svega mislim na mlade porodice sa djecom. Sve usluge i servisi koji su im neophodni bili bi u okviru tog sistema, a takvi projekti Beogradu jako fale - ističe Mišković, ne želeći da otkrije o kojoj je lokaciji riječ, ali ipak napomenuvši da je "dovoljno blizu gradu" i da je, iz njegovog ugla, kao iskusnog developera, u pitanju atraktivna lokacija.

Postoje još neki projekti u kojima naš sagovornik vidi svoju ulogu u Beogradu, ali dok se oni ne ostvare, on ne bi da otkiva previše detalja. Kako kaže, ne bi da svojim idejama otvara oči "sezonskim developerima", kako on naziva sve koji u tom sektoru nisu iskusna i ozbiljna imena - elita, kao što su MPC, PSP FARMAN, Delta Real Estate, Milan Beko, itd..

Čuvanje duha jednog grada

- Gdje god vidimo industrijske zone, zone bivše proizvodnje bilo kakve vrste koja danas tamo više ne postoji, to su za mene izazovi. Kad se priča o revitalizaciji obalskog industrijskog dijela grada, primjer za to je HafenCity u Hamburgu, Canary Wharf u Londonu ili na nekoliko lokacija u Kopenhagenu, itd. To su lokacije uz rijeku koje mogu da budu i koje bi trebalo da budu iskorišćene na pravi način i za koje se nadam da će biti iskorišćene na pravi način, sa potpisom mene ili nekog sličnog developera. Jako je bitno da smo mi, moj sadašnji partner u kompaniji Miki Goldshtein, moj tim, vrlo atipični jer pokušavamo da sačuvamo genius loci - duh nekog dijela grada. Mi duh tih industrijskih elemenata ostavljamo sa namjerom u okviru svih projekata koje realizujemo. Nismo od onih koji ruše sve i pravimo nove i onda to izgleda kao Miljakovac iz 1980. - oštar je u svojim poređenjima Mišković.

Dream Team - dio rukovodećeg tima u Karlin Port Real Estate (Foto: Ondřej Pýcha)

Beogradu neophodne urbane korekcije

Upravo u tom duhu on misli da silazak Beograda na rijeku – čuveni Beograd na vodi nije najadekvatnije riješen. On je prije 12, 13 godina čak imao ponudu da bude direktor Beograda na vodi, ali - ko zna zašto je to dobro, dogovor nije postignut.

- Tu je urađeno šta je urađeno i Beograd se sigurno urbanistički sad ne može promijeniti, ali se može primijeniti ono što ja zovem korekcija urbanizma. A to znači da kada dođu pravi investitori i uhvate se pravih projekata, slika Beograda može da se promijeni u narednih nekoliko decenija. Ne može 100 posto, jer ono što je bilo najatraktivnije već je dato prije 12, 13 godina - ističe naš sagovornik.

Iako nije vezano za Beograd, Mišković kaže da je za našu javnost, zbog budućeg plana beogradske željezničke stanice, možda zanimljiv projekat koji Karlin Port Real Estate trenutno radi u Pragu.

(Foto: Arhiv grada Praga)

Vyšehrad Railway Station - željeznička stanica u centru Praga - objekat iz 2014. godine i idejno rješenje (Foto: arhitekta - Ivo Nahalka, ARCHINA Architects)

- U februaru ove godine uspjeli smo da kupimo jednu od tri centralne željezničke stanice u Pragu, koja nije korišćena poslednjih više od 30 godina. U tom projektu ćemo sačuvati genius loci željezničke stanice i napravićemo jedan novi proizvod koji još nije stigao na naša tržište, niti na tržište centralnoistočne Evrope, a to su mikroapartmani - za prodaju, kojih će biti 171. U toj namjeri da sačuvam izgled željezničke stanice, u praškom zavodu za zaštitu spomenika istakli su da je prevazišao njihova očekivanja i minimume koji moraju da se ispune. A to je ono čime se ja, odnosno moja kompanija, razlikuje od 500 malih i velikih developerskih kompanija u Češkoj, a i od Srbije, za sada - ističe Mišković.

Zašto se dosad čekalo na Srbiju i Beograd

Iako bi se mnogi vjerovatno pitali zašto i ranije neko ko je takav značajan uspjeh u real estate svijetu postigao u Češkoj, dio svog "know how" nije prenio i na rodni Beograd, sagovornik eKapije priznaje je njegov fokus poslednjih 30 godina svakako bio Prag, ali nije da već nije imao pokušaja da uđe i na srpsko tržište.

- Prvi put je to bilo 2007. godine kada sam pokušao, zajedno sa vodećim irskim i američkim investitorima, da uđem na beogradsko tržište nekretnina na aukciji Robnih kuća Beograd. To je jedan od najboljih projekata koji na kraju nisam kupio. Stali smo negdje na sredini te aukcije, jer smo drugačije vidjeli tu vrijednost. Mada, i danas vidim da za takvu vrstu nekretnine, iako se nalaze na najboljim "džadama", što bi rekao moj pokojni otac, nije lako naći novu funkciju. A u tom nekom periodu smo pokušali da kupimo, zajedno sa jednim američkim partnerom, deo MPC-a, koji je na kraju kupila kompanija Merill Lynch. To su bila dva neka pokušaja moja 2007, 2008. godine da kroz veće projekte uđem na beogradsko, odnosno srpsko tržište nekretnina - navodi Mišković.

Tri resorta u Crnoj Gori

I nije samo Beograd mjesto gde on na prostoru bivše SFRJ želi da pokaže i primeni svoje znanje i umeće. Tu je svakako i Crna Gora, odakle inače Miškovići potiču, a u kojoj sa srpskim i inostranim partnerima (region tzv. Golfa i USA ) planira projekte tipa resorta.

- To bi bilo u manjem obimu, svakako ne poput projekata Porto Montenegro ili Luštica Bay. Trenutno imamo tri projekta za resorte na kojima radimo poslednjih dvije i po godine. Pošto su u pitanju kompleksne investicije, pokušavamo da napravimo preliminarne kako audit, tj. due-diligence, tako i preliminarne arhitektonske studije (obično više njih) prije nego što uopšte odlučimo da uđemo u te akvizicije - navodi Mišković za eKapiju.

Projekat na popularnom hrvatskom ostrvu

Ovo nije jedini projekat koji se odnosi na Jadran i njegovu obalu. Naime, Karlin Port Real Estate trenutno radi i na projektu na jednom od urbanistički netaknutih hrvatskih ostrva.

- U Hrvatskoj imamo projekat na jednom od najljepših ostrva u Hrvatskoj što se mene tiče - Korčuli. Trenutno tražimo najbolju varijantu za jedan od zaliva u okviru kojeg imamo oko 155.000 m² zemljišta na kojem imamo prava da gradimo 76.000 m² bruto nazivne površine stambeno-hotelske funkcije. To zasad radimo sami, ali ćemo za takvu vrstu projekta tražiti partnera nakon što kao kompanija najprije utvrdimo koji je pravi put. To će možda biti većinski apartmansko naselje višeg standarda - gated community, zatvoreno, obezbijeđeno, sa svim servisima, sa svim što vam je potrebno za život da ne morate da izlazite iz tog ekosistema - restorani, prodavnice, sportski sadržaji itd., ali o tome još razmišljamo - otkriva Mišković za eKapiju.

Ovo bi, prema njegovim riječima, zasad bili projekti koji se tiču bivše SFRJ, ali Karlin Port Real Estate na prostoru Srbije i Crne Gore ima aktivnosti u okviru energetike i komunalnog otpada i reciklaža, o kojima će više riječi biti u narednom periodu. Ova vjeć delatnost liči na ono za šta se Mišković u svom srednjoškolskom, a kasnije i fakultetskom periodu školovao. On je, naime, završio 14. beogradsku gimnaziju - smjer tehničar za toplotnu i nuklearnu fiziku, a posle toga je u Beogradu studirao na Mašinskom fakultetu i francusko-američkom univerzitetu IFAM.

Rak i neke druge sasvim lične priče...

Međutim, to je ono što se vidi, što bi se reklo, u izlogu jedne radnje, a šta je ono što je Milorad Miško Mišković preživio do tog izloga, e to je neka druga - sasvim lična priča. O kojoj je naš sagovornik bio spreman da govori za eKapiju, uvjeren da će njegovo iskustvo i njegova borba dati vjetar u leđa nekim drugim ljudima koji se sa sličnim i drugim izazovima na svom životnom putu sretnu. I ovdje govorimo o raku, nećemo reći bolesti jer je tako ni Mišković ne naziva. Ona je za njega bila jedna prepreka posle koje je ustajao tri puta jači, i prvi, i drugi put, a uvjeren je da ona nije posljedica nikakvih profesionalnih lomova, padova i uspona koji su normalni u biznis svijetu, već ogromne potiskivane tuge.

- To vam nijedan ljekar neće reći, ali ja ću vam danas, nakon 10 godina od prvog i osam i po godina od drugog raka, reći da sam prvi dobio vjerovatno zato što sam pokušavao da prebrodim majčinu smrt, a da sačuvam spoljni svijet - sestru, moju malu porodicu, moju veliku porodicu, kumove i prijatelje, da ne vide, odnosno da ne osjete moju bol. Smatram da ta tuga, koja je bila dugotrajna i velika, a koju sam držao u sebi, dovela do toga. A kad se to desilo, apsolutno nisam mislio o sebi. Mislio sam šta će biti sa mojim članovima porodice kad ja odem... A ljekari su mi u oba slučaja davali jako male šanse da preživim - svega 10%. I u slučaju raka koji sam imao u glavi i u slučaju akutne leukemije koju je imao i pokojni Siniša Mihajlović. I u obje situacije imao sam komplikacije. Bio sam u komi, imao sepsu. Nakon leukemije i dva i po mjeseca ležanja, izgubio sam i moć govora, ali za par nedelja sam je povratio, i to na svim jezicima. Pa su mi mišići od ležanja atrofirali i nisam mogao da hodam. Trebalo mi je 20 minuta da pređem metar i po hoda. To su bili izazovi... Ali glava mi je bila dovoljno jaka. I govorio sam sam sebi: "Pa, Miškoviću, kako tebi treba 20 minuta da pređeš metar i po, a baviš se sportom - do tog vremena tenisom, skvošem, fudbalom, košarkom… I - vjerom u sebe i da to mogu da prevaziđem, naravno uz podršku najbližih, ja sam u tome i uspio - otvoreno za eKapiju govori naš sagovornik, priznajući da vjeruje da je i drugu i treću šansu dobio jer još nije pokazao sve...

Brđanski crnogorski kod i romanijska neposrednost

Ali je pokazao dovoljno da mu otac, koji je bio crnogorski tvrd i nikad nije otvoreno pokazivao emocije, pred smrt, prije pet i po godina, rekao da je prevazišao sva njegova očekivanja i da iako mu nikad nije rekao da ga voli, on mu je to kroz sva njegova činjenja pokazivao. A upravo njega, oca Milisava, odnosno njegov brđanski kod, Milorad smatra zaslužnim za svoj uspjeh.

Milorad sa ocem Milisavom, koga uz majku Branku, danas smatra najzaslužnijim za sopstveni uspjeh u životu (Foto: Milorad Miško Mišković)

- On je bio jedan od dosta aktivnih i uspješnih ljudi. Bio je direktor raznih državnih kompanija od 1960. i neke godine do njegove smrti - izmedju ostalih Termoelektro, Minel, Invest Import... A mi smo brđani - iz Vasojevića. I kad to kažem, time se ponosim. Mi imamo jednu ogromnu energiju, ali i jedno ogromno breme. To breme brđana - bilo da su to Hercegovci, Crnogorci, Dalmatinci - mi po svaku cijenu želimo da uspijemo. I neko postane general, neko policajac, neko kriminalac, neko direktor državne ili privatne kompanije. Iako sam beogradsko dijete, otac je to na mene uspio da prenese. Ja sam to usisao od njega. Otac mi je u svakom slučaju bio uzor, inspiracija, ali smo mi dijametralno suprotni. On mi je prenio taj brđanski kod. Ne gen, već kod. Naravno, uz majku Branku koja je porijeklom sa Romanije i koja je zaslužna za tu otvorenost, neposrednost koju imam. A otac je bio crnogorski tvrd, ali neizmjerno korektan, i častan. I ja sam, u svojih 19 godina, po povratku iz vojske, shvatio da ne želim da budem u njegovoj sjenci, kao 90% ljudi u Srbiji koji su naslijedili poslove svojih očeva. Ja sam pobjegao od toga. Osjećao sam da bi to za mene bilo breme. Moram da priznam da je jedan od razloga mog uspjeha u Češkoj i, sutra naravno, u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji to što sam pobjegao od sjenke svoga oca i što se nisam uljuljkao kao moji drugari koji su se po završetku fakulteta u Pragu vratili nazad i postali dio tog ekosistema roditeljskih kompanija, ili državnih - uvjeren je Mišković.

Onog trenutka kad je krajem maja 1994. primio diplomu fakulteta i našao posao u američkoj reklamnoj agenciji pretražujući oglase, nazvao je oca i rekao od tog dana više neće tražiti novac, niti bilo kakvu pomoć. Ovo nam u razgovoru Mišković ističe sa posebnim ponosom jer je sav uspjeh, od tada, postigao sam, bez ičije pomoći i uz, kako kaže, rad, rad i samo rad. I uz kosmičku energiju i ogromnu upornost.

I sin u real estate-u, ali ne porodičnom - dok ne dobije ožiljke...

I to isto pokušava da nauči i svoju djecu. Iako je mnogo puta pomagao djeci drugih poslovnih saradnika, on je svoju djecu isto tako pustio da sami iskroje svoj put prije nego što se, ukoliko to požele, pridruže u porodičnom biznisu. Ćerka Anja završila je New York University i trenutno radi u Pragu u najvećoj PR agenciji, a sin Luka je završio University of Roterdam - biznis administraciju i produkciju u maju, junu ove godine. Nakon tri godine u Roterdamu, Luka se ove godine vratio u Prag i od 1. novembra kreće da radi u real estate-u, ali ne u Karlin Port-u, kod oca, već u drugoj kompaniji.

- Mene je iznenadila njegova želja da ide u real estate. Ja to apsolutno nisam inicirao. Ali, ja ne želim da radi kod mene, sve dok ne dobije dovoljno "ožiljaka" u par firmi u kojima će raditi. Tu mislim i na poslovne i na socijalne ožiljke, jer ne želim da bude razmaženo dijete, kao što ni ja nisam bio. Istovremeno, on kreće i na master na New York University - naveo je Mišković, napomenuvši da ni supruga Marina nije sa njim u biznisu.

Ona je, kako navodi, direktorka jedne od najpoznatijih kompanija u Pragu koja se bavi IVF-om.

Jakom glavom, ali i podrškom porodice pobijedio najzloćudnijeg neprijatelja - Milorad sa suprugom Marinom u Ambasadi Srbije u Pragu (Foto: Milorad Miško Mišković)

Opet bi istim putem

I njegovoj porodici i partnerima, i posle dvije zdravstvene prepreke koje je imao, nije lako da prate život koji on vodi: po 10-12 sastanaka dnevno i bogat socijalni život uveče. Pogotovo kad dođe u Beograd i posjeti ono što mu u Pragu nedostaje - beogradske kafane, kafiće i klubove. Beogradski vajb, svemirska energija i beskonačan "nemir". Pa kad mu još odsviraju neku "najskuplju" - "Ivanova korita" ili "Romaniju" i podsjete na roditelje... Onda Mišković pokaže onog pravog sebe, sa strašću i dušom koju na Zapadu, kako kaže, teško razumiju. Kažu u sebi - znamo šta je doživio i preživio, pa kako je moguće da je tako radostan, odakle mu ta nova kosmička energija, želja za životom… I opet, i u takvom okruženju, Mišković nikada do sada nikada nije požalio zbog izbora koji je napravio u životu.

- Kada ste u svijetu nekretnina, svaki dan imate te situacije pune izazova, prepreka i što su veći projekti, veće su i prepreke. Ali život je igra i ja se u svemu tome igram. Nekad, prije nego što zaspim uveče ili ujutru kad se probudim, pomislim koliko je iskustveno bogat moj život, da bi mi razni svjetski milijarderi u tome pozavidjeli. I pritom ne mislim na novac. Uspjeh nije samo novac - naglašava Mišković.

A na kraju, i pored toga što je veći dio svog života proveo u drugoj zemlji, on bi na kraju volio da vrati svom Beogradu, ali kako kaže, to zavisi od projekata koje za ovo podneblje ima. A do tada, u planu mu je da napiše tri knjige, ukoliko to stigne. Jedna će se odnositi na njegovo iskustvo iz bolničke čekaonice (čekajući na bezbroj kontrola u slučaju oba raka), jedna će biti biznis motivaciona (za mlađe i dovoljno "gladne"), a treća će govoriti o međuljudskim odnosima (na osnovu ličnih iskustava).

- Imam ih u planu, ako nađem vremena jer imam još mnogo neispunjenih želja, pritom ne mislim na materijalne. Evo sad imam 54 godine, a znam da ću da živim 83, 84. Imam još 30 godina želja da ispunim i kad ih ispunim, onda ću da odem, tj. da se pridružim ocu i majci, baba Dari, nani Nevenki, đedu Ćetku i deda Bogdanu, i mnogobrojnoj porodici, rodbini i prijateljima koji su se, svako u svoje vrijeme, "preselili na neko ljepše mjesto" - završava svoju priču za eKapiju praški, a naš Milorad Miško Mišković.

Danijela Stanimirović-Gavrilov

Fotogalerija

Karlin Port Real Estate projekti u Pragu

Kollarova 14 (Foto: arhitekta - Šafer a Hájek Architects )

Corso IIA (Foto: arhitekta - Ricardo Bofill, Taller de Arquitectura - RBTA)

River Gardens (Foto: arhitekta - Baumschlager Eberle)

Pogledajte kompletan sadržaj tematskog biltena

"Nekretnine i gradnja - Investicije koje mijenjaju tržište"

Pročitajte

Tagovi:

Karlin Port Real Estate

retail park Novi Beograd

resorti u Crnoj Gori

investicije na Korčuli

stambeno hotelski kompleks Korčula

investicije koje mijenjaju tržište

Komentari

Vaš komentar

Rubrike za dalje čitanje

Retrospektiva investicija

Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDJE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDJE

Pratite na našem portalu vijsti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.

Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu

Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.