NavMenu

U katunu Vukovića pravi se nadaleko poznat lisnati sir - Naslijeđeni i recepti i dugogodišnji problemi kolašinskih stočara

Izvor: Dan Četvrtak, 21.07.2022. 17:14
Komentari
Podeli
Ilustracija (Foto: Francesco de Marco/Shutterstock)Ilustracija
Čim otopli, bračni par Vuković , Dragica i Radenko, registrovani stočari i prerađivači mlječnih proizvoda, izdižu stoku iz sela Šljivovica - Gornji Pažanj, Kolašin, na Bjelasicu, u okviru katunskog naselja Vranjak, pored Ski centra Kolašin 1600.

Radenko je porijeklom iz Rovaca, a Dragica iz Ravni, blizu Crkvina na Bjelasici, ovaj način života im je utkan od djetinjstva, a i njihova djeca vole selo.

Potjeraju krave, ovce, koze cestom i 20 kilometara pješice polako sa njima za četiri sata dođu na planinu, gdje ostaju dok ne zazimi. Gazdinstvo broji 11 goveda - krave simentalke, domaće "buše", dva konja, 30 koza - alpinki, 25 ovaca - rude i poneka pramenka.

Redovno šalju uzorke mlijeka na analizu u Institut za zdravu hranu, a veterinari kontrolišu životinje. Imaju i kokoške, a Dragica planira da nabavi 6-7 ćurića i dva praseta, da ih čuva od jula do novembra. Kaže, ćureće meso je odlično, a jedna svinja može dostići do 100 kilograma, što za familiju - dva sina, kćer i unuka, to mnogo znači, pogotovo u vrijeme krize. Najstariji sin se bavi pčelarstvom, a oba su zainteresovani za rad na selu - u Šljivovici imaju i plastenike sa povrćem, oru konjima njive i siju kukuruz za ljudsku ishranu, za svoju upotrebu (do 100 kilograma), imaju luka, a krompira bude do dvije tone.

- Ko je na selu, može da opstane, a u gradu je malo teže. Neki bi se i vratili na selo, neki neće, zato što je težak život, treba im hiljadu eura da kupe kravu. Nije lako obnoviti kuće, štale. Što se tiče zdravlja, selo je u prednosti, jer ova hrana je organska, ljudi su zdraviji, zato što se hrane samo od svoje proizvodnje, kao što ovo tele doji samo majčinu vareniku, napreduje dobro i zdravo je - kaže Dragica.

Ona dodaje da na katunu žene imaju najviše posla. Ona ručno muze krave, koze, ovce - malo manje, zbog jagnjadi, pravi skorup, a po lisnatom siru, koji pravi po receptu svoje majke, nadaleko je poznata. Njena majka je prvi lisnati sir iznijela na kolašinsku pjacu, držali su devet krava, izdizali na Ravanjske rupe, a Dragica je svake nedjelje sakupljala u kace po 70-90 kilograma sira, grude sjekla u četvrtine, slagala i pritiskala kamenom.

Ponedjeljkom na pazarni dan bi išla ranom zorom sa majkom na konja... Natovarene kace i iz katuna pješke u Kolašin (oko 25 kilometara). Majka bi, sjeća se, uzela jedan "san" (cinkova zdjelica), vadila bi sir i za pola sata bi prodala sav sir. Tako i Dragica danas, s tim što ona plasira svježi mladi sir direktno sa katuna jednoj trgovini u Kolašinu, gdje se traži kilogram više sira koji ona proizvodi.

Ljeti pomuze do 100 litara mlijeka dnevno, skine skorup (kajmak) i dobije oko devet kilograma sira, a te količine se smanjuju do septembra, da bi zimi muža mlijeka opala na manje od 10 litara nedjeljno. Posebno prerađuje kozije i kravlje mlijeko, ali kako nema plasmana za surutku, nju prosipaju, što je velika šteta.

- Posebno muzem krave i koze, ne miješam mlijeko, pravim lisnati sir od obije vrste. Ovce se sada malo muzu zbog jagnjadi, a ranije smo ovčje mlijeko više koristili za kuvani skorup, tvrdi sir, sada manje, većinom ih gajimo zbog jagnjadi. Muzem ujutru i uveče. Varenika se ugrije na određenu temperaturu i to prenoći. Ujutru kad se pomuze mlijeko, to se sastavi (večernje, jutrina i grijano) i ta varenika mora da "oćuti" i "prozukne", da bi dobila malo ljutine, da se napravi lisnati sir. Uzmem zavatku, pomiješam smjesu i vidim kad se okrenu krugovi u loncu da je to stasalo za lisnati sir. Onda se stavi u presu, previja se, soli, reže se i pritiskuje. Ima dosta posla oko toga sira. Pravimo i masni sir, njega je lako spremati, ranije sam pravila i trapist, koji je komplikovaniji. Ne sušim ga, imam samo sir od juče, ja sam sve to opravila dolje u Kolašin u prodavnicu, odmah šaljem, uzimaju ga, jer je fin sir. Odličan za kačamak, pite, poparu, za sve, ali današnje mlade žene neće da rade ovo - kaže Dragica i dodaje da joj nedostaju rashladni uređaji za čuvanje sira, a najviše veš mašina.

Ilustracija (Foto: Francesco de Marco/Shutterstock)Ilustracija
To je zato što nemaju struje. Iako imaju priključak za napajanje električnom energijom na samo 100-ak metara od kuće, Vukovići i svi drugi katunjani na Vranjku koriste solarnu energiju preko malog panela, koliko da imaju za sijalicu i da napune mobilne telefone.

Stari katun "Spuž" Vukovići su obnovili prije 30 godina, ali snježne mećave porušile su neke od objekata, te je Radenko uputio zahtjev za njihovu obnovu i dobio rješenje Ministarstva poljoprivrede uz uslov da uloži 4.000 eura, uz povraćaj do 2.000 eura. Obnova je neophodna s obzirom da je Vranjak zbog ski centra veoma posjećen, posebno ljeti, kad su katuni otvoreni.

- Poljoprivreda bez mehanizacije ne može, zato sam nabavio kosilicu i muzilicu, ali su one dolje u selu. Ni turizam ne može bez stočarstva, niti stočarstvo može bez turizma, a Bjelasica je bogomdana za taj spoj, ali ti potencijali nisu iskorišćeni. Skijalištu ne smetamo, zemljište je državno, a pozitivno za nas koji izdižemo je inicijativa države da se katuni registruju, da ljudi na sebe prevedu objekte i plaćaju porez, da ostanu tu. Sad se kolibišta obnavljaju, jer su dugo bila napuštana - kaže Radenko. Na sjeveru zime traju i pola godine, kaže, ljudi se bore za tri mjeseca, gledaju u nebo kako bi prikupili ljetinu. Nekada su ovdje sadili krompir, sad više ne, jer treba ga ograditi, to traje po 10 dana, a snijeg sve to svake godine poruši.

Planinari koji svrate u katun Vukovića imaju privilegiju da guštaju starinsku kafu – Dragica prži zelena zrna koja ručno melje, da probaju domaću pitu ili cicvaru, popiju sok od borovnice, po kojoj je Bjelasica poznata.


Da struja ne bude problem

- Postoje javni pozivi za mehanizaciju, traktor je 40 hiljada, ja treba da izdvojim 20 hiljada, a da Ministarstvo poljoprivrede donira 50 odsto – to je dobro ko ima pare i ko može da napravi ušteđevinu, ali mi praktično to ne možemo zato što smo na sjeveru, tu su zime, hladne jeseni. Ako uspijemo nekada da sastavimo budžet, ekonomski kraj sa krajem, odjsečeni smo od javnosti, nemamo struje, a potrebni su nam frižideri da bismo očuvali mlječne proizvode tokom ljeta, ističe Radenko Vuković.
Komentari
Vaš komentar
Potpuna informacija je dostupna samo komercijalnim korisnicima-pretplatnicima i neophodno je da se ulogujete.

Zaboravili ste šifru? Kliknite OVDE

Za besplatno probno korišćenje, kliknite OVDE

Pratite na našem portalu vesti, tendere, grantove, pravnu regulativu i izveštaje.
Registracija na eKapiji vam omogućava pristup potpunim informacijama i dnevnom biltenu
Naš dnevni ekonomski bilten će stizati na vašu mejl adresu krajem svakog radnog dana. Bilteni su personalizovani prema interesovanjima svakog korisnika zasebno, uz konsultacije sa našim ekspertima.